Yuku free message boards

Izgradnja kamenjara


Jedan od neizostavnih elemenata u atraktivnim vrtovima je kamenjar. Skladna kombinacija kamenja, biljaka i vode nudi niz detalja za divljenje. Navest æu neka osnovna pravila za uspješnu izgradnju kamenjara. Najpovoljniji položaj za kamenjar je uzvišena površina Vašeg vrta, obasjana suncem veæim dijelom dana. Za brežuljak iskoristite zemlju koju ste iskopali prilikom izgradnje ribnjaka. Velièina brežuljka i kamenja mora biti usklaðena sa velièinom vrta i ribnjaka (ako je vezan uz ribnjak i potok). Poželjno je ne miješati više vrsta kamena.

Glavno pravilo za izradu kamenjara je nepravilnost! Nepravilan mora biti broj komada na jednoj hrpi, te isto tako i razmaci izmeðu njih.

Velik broj biljaka je predviðen za sadnju u kamenjaru. Tu spada veæina jastuèastih trajnica, niže zimzeleno grmlje, te lukovièasto cvijeæe. Sadnju biljaka dobro isplanirajte, kako Vam se ne bi dogodilo da se prilikom rasta biljke meðusobno prekrivaju ili da u potpunosti bude prekriveno kamenje, èime bi sklad u kamenjaru bio narušen.
Vrt.com.hr

Penjaèice pripadaju meðu one biljke zahvaljujuæi kojima možemo sakriti brojne nedostatke vrta, a u isto vrijeme njima naglasiti neke vrtne elemente. Glavna im je namjena prekrivanje raznih površina u vrtu i oko njega

Penjaèice pripadaju meðu one biljke zahvaljujuæi kojima možemo sakriti brojne nedostatke vrta, a u isto vrijeme njima naglasiti neke vrtne elemente. Smještamo ih u najrazlièitije dijelove vrta, uz ograde, zidove, pokraj debla kakvog osušenog stabla. Neizostavne su i na balkonima i terasama. Njihova je glavna namjena prekrivanje raznih površina u vrtu i oko njega. Primjerice, proèelje kuæe uz koje se uzdiže glicinija u proljeæe, kad se okiti brojnim cvjetovima, izgleda zaista sjajno. Osim što njima možemo prekriti odreðene nedostatke, jednako tako dobro æe nam poslužiti i kod izražavanja nekog dijela vrta. Ako u vrtu imate posaðeno neko listopadno drvo ili ostatke davno osušenog stabla, uz njih posadite neku od penjaèica koje æe, nakon što se razrastu, biti vrlo lijep centralni element vrta. Takoðer, imamo li pred kuæom terasu, najbolji naèin na koji možemo povezati unutrašnji i vanjski prostor je podizanje pergole na terasi uz koju se uzdiže neka od penjaèica. Meðu ostalim, penjaèicama æemo daleko ljepše prostor vrta odijeliti od susjednih parcela, no što bi to bilo ako se odluèimo na ograðivanje vrta zidovima.

Penjanje penjaèice

Ovisno o vrsti penjaèice za koju smo se odluèili, odabiremo i potporanj kako bismo biljci omoguæili lakše penjanje. Tako se obièni, svima dobro znani bršljan, kao i sve prisutnija penjuæa hortenzija, uz podlogu prihvaæaju uz pomoæ zraènih korjenèiæa. Dakle, ovim vrstama nije potreban nikakav potporanj. Stoga su pogodne za penjanje uz zidove kuæa, drvarnica i drugih betonskih graðevina u vrtu.

S druge, pak, strane, ružama penjaèicama treba osigurati vodoravne potpornje uz koje æe pružati svoje izdanke.

Neke od vrsta kao pomoæ pri penjanju imaju specijalne organe - vitice, s pomoæu kojih se pridržavaju uz potporanj. Ovdje spadaju pavitina (Clematis), dragoljub (Tropaeloum) i kobeja (Cobaea).

Ukrasni slak (Ipomoea) i glicinija (Wisteria) pripadaju skupini povijuša, biljaka koje nemaju organa za prianjanje uz podlogu, a èitavom se stabljikom obavijaju oko potpornja. Stoga uz njih obvezno postavljamo okomite potpornje, najèešæe u obliku nategnute èeliène žice. Ako su posaðene u blizini drugog višeg raslinja, vrlo æe brzo svoje izdanke pustiti po njima.

Iako je proljeæe vrijeme intenzivne sadnje mnogih biljnih vrsta, penjaèice koje se prodaju u kontejnerima možemo saditi tijekom cijele godine, osim, naravno, kad je tlo smrznuto.

Sadnja penjaèica

Penjaèice treba saditi oko pola metra udaljene od zida, odnosno potpornja, i ukoso ih usmjeriti prema zidu, tj. korijenje treba usmjeriti suprotno od zida. Na taj æe naèin biljke lakše dolaziti do nužno potrebne vlage, pogotovo ako su posaðene pod rubom krova.

Prije same sadnje potrebno je razmotriti sve èimbenike koji æe utjecati na rast biljke, u prvom redu kvalitetu tla, osunèanost, odnosno zasjenjenost položaja i sl. Mnogi, naime, griješe kad privuèeni ljepotom neke vrste za nju biraju mjesto za koje unaprijed znaju da biljci neæe odgovarati te da æe tu sigurno propasti. Kako je danas izbor vrsta velik, možemo naæi vrste pogodne za svaki položaj.

Biljke se sade na dobro pripremljeno tlo, što ukljuèuje duboko rahljenje i gnojidbu. Ako je na mjestu sadnje tlo suviše teško i zbijeno, dno jame za sadnju potrebno je dobro razrahliti, te po potrebi dodati nešto pijeska ili krupnijeg šljunka kako bi se izbjeglo zaostajanje suvišne vode.

Prije sadnje sadnicu zajedno s kontejnerom potopite u posudi s vodom. Nakon što se tlo zasiti vodom, a što æete primijetiti po prestanku pojavljivanja mjehuriæa na površini, izvadite biljku iz kontejnera i stavite je u jamu, na naèin da vrh korijenove bale bude u razini s površinom tla. Utisnite tlo uokolo i dobro zalijte. Nastavite s navodnjavanjem sve dok traje sušno razdoblje.

Marin Kukoè, dipl. ing. agr.
OREZIVANJE

Kao i kod drugih vrsta, tako ni za penjaèice nema nekog uopæenog pravila u pogledu njihova orezivanja. Naèin je razlièit od vrste do vrste. Samo pravilnim rezom utjeèemo na bujan i dugotrajan rast, te bogatu cvatnju iz godine u godinu. Evo na koji naèin orezujemo neke od penjaèica.
Ruže penjaèice
Ako se redovito ne orezuju, ruže penjaèice vrlo brzo izgube svoju ljepotu. Cvatnja je sve slabija, a prostor gdje su posaðene pretvara se u zagušenu hrpu bodljikavih grana koje nam smetaju u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Orezujemo ih tako da svakog proljeæa potpuno uklonimo sve stare, odrvenjele izboje. Odstranimo i bolesne izdanke, kao i one koji su promrzli, te one koji nam smetaju pri prolazu. Ostale grane prikratite tako da na svakoj ostane po 3-5 dobro razvijenih pupova.

Tijekom rasta otkidamo samo one grane koje nam smetaju, a nakon prve cvatnje obvezno uklonimo dio grana s osušenim cvjetovima. Na taj naèin potièemo biljku na ponovnu cvatnju.
Pavitina
Pavitinu orezujemo ovisno o tome o kojoj se vrsti, odnosno hibridu radi, tj. u koje vrijeme cvjeta.

Tako se hibridi koji cvjetaju u rano proljeæe u pravilu ne orezuju, buduæi da cvjetove stvaraju na prošlogodišnjim izbojima. Jedino u sluèaju kad želimo ukloniti ošteæene izboje, èinimo to neposredno nakon cvatnje.

U drugu skupinu ubrajamo one koji cvjetaju dva puta. Prvi put u rano proljeæe, a drugi put u kasno ljeto. Njih orezujemo u rano proljeæe na naèin da uklanjamo samo slabe i ošteæene izboje. Orezuju se do prvog dobro razvijenog pupa.

U treæoj su skupini oni hibridi koji cvatu u kasno ljeto na jednogodišnjim izbojima. Orezuju se ili kasno zimi ili rano u proljeæe. Kod ovih hibrida obavljamo drastièan rez svih starih izboja do najnižeg pupa.
Glicinija
Kako se ne bi previše razbujala, gliciniji je potrebno redovito orezivanje, dva puta godišnje. Prvi put u srpnju nakon cvatnje, kada prikraæujemo boène izdanke na jednu treæinu, dok drugu rezidbu obavljamo u jesen nakon opadanja lišæa. Ova je rezidba jaèa od prve i njome sve izboje prikraæujemo na 3-5 pupova.
Vrt.com.hr

IZBOR I SADNJA STABALA U KUÆNIM VRTOVIMA
Lišæe svuda oko nas
Da biste bili ponosni vlasnici jednog vrsnog stabla, morate se oboružati strpljenjem jer svoju konaènu velièinu i ljepotu mnoge vrste dostižu tek nakon 15-20 pa i više godina. Upravo je to razlog kardinalnih grešaka prilikom sadnje stabala pa upravo onda kada nam biljka daje svoj maksimum moramo je ukloniti jer je prerasla sadno mjesto

Piše Tatjana MANDIÆ BULIÆ
Eto nam jeseni u punom zamahu. Vegetacija je prestala pa listovi listopadnih vrsta otpadaju sa stabala u ritmu engleskog valcera. Lišæe je svuda oko nas. Oni koji su se poradovali da konaèno predstoji vrijeme mirovanja što se tièe radova u vrtu, malo su se prevarili. Naime, sada, kao uostalom i cijelu zimu, u ovom našem podneblju idealno je vrijeme za sadnju svog biljnog materijala, a pogotovo stabala.
Stabla su dio biljnog carstva koja gotovo uvijek dominiraju nekim prostorom i tamo gdje imamo impozantan primjerak na travnjaku gotovo da nam ništa drugo ne treba za savršeni dojam. Kako bismo bili ponosni vlasnici jednog ovakvog primjerka, moramo se oboružati strpljenjem jer svoju konaènu velièinu i ljepotu mnoge vrste dostižu tek nakon 15-20 pa i više godina. Upravo je to razlog što se èesto prilikom sadnje stabala rade kardinalne greške pa upravo onda kada nam biljka daje svoj maksimum moramo je ukloniti jer preraste sadno mjesto. Da bismo to izbjegli, moramo se od poèetka voditi nekim smjernicama.


Prije sadnje moramo znati što želimo

Prvo i najvažnije je znanje o tome kakve æe dimenzije stablo imati u svojoj punoj zrelosti. Ako ta vrsta dosiže visinu od 15 metara i promjer krošnje od 8-10 metara, sigurno je neæemo posaditi u vrt male površine. Još je važnije voditi raèuna o dovoljnoj udaljenost sadnice od objekta, zida, staze i sl. jer æe svojim granama u buduænosti ošteæivati fasadu ili oluk, a korijenjem podizati stazu ili rušiti ogradni zid.
Neke vrste imaju glavnu žilu srèanicu koja ide u dubinu i rijetko se širi postrano. Stoga su takve vrste (kao npr. cedrovi) pogodne za sadnju uz staze i putove jer ih neæe ošteæivati. Izuzetak su situacije kada korijenov sustav naiðe na prepreku tj. kamenu ploèu u dubini (što je èest sluèaj u našem podneblju) pa poène rasti u širinu. Druge vrste poput pinije, ladonje, bagrema i sl. vrlo èesto prave probleme u okuænicama ukoliko nisu posaðene na primjerenoj udaljenosti.
Ukoliko sadimo grupu stabala, èinimo to na sigurnoj i dovoljnoj udaljenosti jednog stabla od drugog što ovisi o njegovoj konaènoj velièini i habitusu kako bi se svaka krošnja mogla optimalno razviti, ali i ostaviti dovoljno svjetlosti za podstojnu etažu grmlja i trajnica. Uglavnom je to sadnja na razmaku od najmanje èetiri metra jednog stabla od drugog (kada se radi o vrstama manjeg habitusa) pa i do 10 metara. Stoga je važno poznavati karakteristike odreðene vrste.

Grane prema cesti i susjedu treba potkresivati

Znajte da ste dužni, ukoliko posjedujete stablo u vašoj okuænici, grane koje izlaze iz vašeg dvorišta redovito potkresivati na visinu koja neæe ometati pješaèki i cestovni promet, a ukoliko one prelaze u susjedni vrt, susjed ih ima pravo odrezati ukoliko vi to ne uèinite.
Ako, pak, ne raspolažete velikom vrtnom površinom, a ne želite se odreæi stabla u vrtu, možete se odluèiti za vrste manjeg habitusa. U tu svrhu predlažem sadnju ukrasne crvenolisne šljive, albicije, poincijane i sl. Takav æe odabir biti pun pogodak za one s manjim vrtom. Te vrste krase neobièna boja lista (Prunus cerassifera 'Pissardi'), zanimljivi cvijetovi (Poincijana gillessi) i medni miris (Albizzia julibrissin).
Kada se odluèujemo na sadnju stabla, prilikom izbora vrste moramo voditi raèuna o kakvoj se površini radi i koja æe biti uloga stabla. Da li je to površina s nekom namjenom (rekreacijska, za odmor i sl.), služi li u >izložbene< svrhe ili ima zaštitnu ulogu (buka, prašina, vjetar) pa ovisno o tome možemo raditi prvi odabir vrste. Sadnja može biti pojedinaèna kao jedno soliterno stablo i tada uglavnom odabiremo veæ odrasli primjerak i vrstu koja æe se tu dobro uklopiti sa svojim karakteristikama i prilagoditi postojeæim uvjetima. U svakom sluèaju moramo biti sigurni da se na mjestu planirane sadnje ne nalazi infrastruktura koja bi nam mogla poremetiti sadnju i uzrokovati naknadne probleme.
Osim ugodne sjene koju stabla pružaju, kao i zaštitne uloge koju imaju, veliki broj vrsta cvate pa su oku ugodni i s tog aspekta. Zasigurno je draže prisustvo stabla koje cvate i pritom još pruža i ugodan miris od onog koji se ne može podièiti takvim svojstvom.

Preporuèujem bagrem, divlji kesten, judiè, albiziju, magnoliju...

Od vrsta koje cvjetaju u našem podneblju najèešæa su i toplo ih preporuèujem: bagrem, divlji kesten, judiè, albiziju, magnoliju (listopadnu i zimzelenu), katalpu, lipu, meliju. Svaka æe od njih dati maksimalan efekt ako se posadi na, za nju, idealno mjesto.
Svaka od ovih vrsta ima svoj specifièni habitus (oblik). Kesten je oblikom zaobljen, albicija razgranata, a katalpa i jedno i drugo. Velecvjetna magnolija je konièna, a bagrem stupast. Na osnovu ovoga vidimo da æe sam oblik krošnje diktirati kako mjesto sadnje tako i razmak. Tako æemo kestene i lipu saditi na najmanji razmak od 10 metara, dok albiciju ili meliju možemo posaditi i na pet metara razmaka. Opæenito, ne preporuèa se sadnja stabala na manjem razmaku od 4-5 metara osim izuzetno stupastih vrsta i (ili) kultivara (npr. èempresi, 'Fastigiata' kultivari i sl.).
Kada smo odabrali sadno mjesto, moramo iskopati dovoljno veliku rupu. Neka bude duboka jedan metar i široka i visoka isto toliko. Do jedne treæine dubine rupe dodajte mješavinu iskopane zemlje i zrelog stajskog gnoja. Na ovaj sloj dodajte sloj humusa pa tek onda položite sadnicu da korijenov sustav ne bi došao u neposredan dodir s gnojem. Napunite rupu do vrha, ubacite deblji kolac koji æe onemoguæiti pomicanje nadzemnog dijela stabla i povežite ga s biljkom gumenim povezom da sprijeèite ošteæivanje kore. Na kraju nježno nagazite zemlju kako bi se sljubila uz korijenje, formirajte prsten oko sadnice koji æe zadržavati vodu uz biljku te obavezno biljku obilno zalijte. Ovakva je procedura obavezna bilo da se radi o sadnici golog korijena, baliranoj ili kontejniranoj (u posudi).
Buduæi da je danas ekološka svijest ljudi sve veæa, a i intenzivno se radi na njenom podizanju, želja i ambicija je gotovo svakog vlasnika bar malog vrtnog prostora da posadi stablo koje može imati i emotivan prizvuk jer nekada, pa i danas ponegdje, stablo se sadi pri roðenju djeteta. Danas je zbog nedostatka prostora nemoguæe saditi velika i visoka stabla. Stoga se, zahvaljujuæi genetici, ali i naporu rasadnièara i uzgajivaèa bilja, mogu naæi biljne vrste uzgojene kao stablašice, a koje izvorno imaju oblik grma. Primjerice oleandar (Nerium oleander), glog (Crategus sp.), indijski jorgovan (Lagerstroemia indica), lovor (Laurus nobilis) i sl. Sve se one mogu koristiti za sadnju u vrtovima manjih dimenzija.
Glas Istre,03.12.2007.

JOŠ NIJE KASNO ZA SADNJU VOÆAKA
Zdravo voæe nadohvat ruke
Voæke se mogu saditi od listopada do travnja u doba mirovanja vegetacije, ali ne u smrznuto tlo. Rana jesenska sadnja ima prednost nad kasnom proljetnom jer æe korjenov sustav imati bolje uvijete . U ranu jesen brže æe zacijeliti korjenove rane. U proljeæe, prije pupanja i listanja, nastavlja se intenzivan rast korijena pa su mlade voæke sposobne nadzemni dio opskrbljivati vodom i hranjivim tvarima

Piše Tatjana MANDIÆ BULIÆ

Evo nam skoro i proljeæa. Sve nagovještava njegov dolazak. Temperature su sve više, tako da samo još kalendarski proljeæe nije stiglo. Visibabe cvjetaju veæ gotovo mjesec dana, ljubièice su veæ u punom cvatu, a šafrani i šumarice sramežljivo promaljaju glavice ispod lisnog prekrivaèa. Još malo i ode zima.

Posljednji je trenutak da se probudimo i prionemo radovima u vrtu, ako to veæ nismo uèinili. Za sve ljubitelje voæaka i uzgoja zdravog voæa, evo jedna radosna vijest. Još nije kasno da posadite poneku voækicu u svome vrtu. Èak i ako imate mali vrt, dovoljno je da meðu mnoštvom vrsta i sorti odaberete neku koja æe vas tijekom ljeta i jeseni uveseljavati svojim plodovima.

Ne saditi u smrznuto tlo

Što se tièe vremena sadnje, voæke se mogu saditi od listopada do travnja u doba mirovanja vegetacije, ali ne u smrznuto tlo. Rana jesenska sadnja ima prednost nad kasnom proljetnom jer æe korjenov sustav imati bolje uvijete za prilagodbu i obnavljanje ošteæenja nastalih tijekom presaðivanja.

U ranu jesen, dok je tlo još vlažno i toplo, brže zacjeljuju korjenove rane. U proljeæe prije pupanja i listanja nastavlja se intenzivan rast korijena pa su mlade voæke sposobne nadzemni dio opskrbljivati vodom i hranjivim tvarima. Zbog svega navedenog, voæke posaðene u jesen brže se i bolje razvijaju prvu godinu po sadnji, ukoliko se sadi u toplijim krajevima.

Ako se, pak, sadi u hladnijim i sjevernim podruèjima, rezultati jesenje sadnje su lošiji jer se javljaju neželjene posljedice. Ako voæke prekasno sadimo u hladno i vlažno tlo, neæe odmah poèeti s obnavljanjem korjenovog sustava, veæ æe se to zbiti u proljeæe kad se tlo zagrije. U meðuvremenu, na ranama korijenja nastaju ozebline, truljenja i sl.

U južnijim krajevima više vremena za sadnju

U toplijim, južnim krajevima sadnja se može obavljati tijekom cijele jeseni pa èak i zime ako je blaga. Ranija sadnja u proljeæe je bolja od kasne proljetne jer se korjenova mreža obnovi i zacjeljuje prije rasta nadzemnog dijela.

Kasna proljetna sadnja nosi niz negativnih posljedica. Prvo, korijen je nepripremljen i nedovoljno razvijen pa se nadzemni dio ne može opskrbljivati dovoljnom kolièinom vode i hranjiva. Naime, rast nadzemnog i podzemnog dijela (korijena) biljke poèinje gotovo istovremeno. Kada zbog povišenih temperatura krene nagli rast nadzemnog dijela, biljka traži puno vode.

Ako korijen nije sposoban snabdjeti biljku ni vodom ni hranjivima, dolazi do zastoja rasta novoposaðene voæke tijekom te godine. Kod kasne proljetne sadnje u toplijim predjelima èesto rano nastupa sušno razdoblje pa biljke dodatno trpe nepovoljne uvjete. Zato je kod kasne proljetne sadnje rizik od neprimanja voæaka vrlo velik.

U ovom našem podneblju odabir voæke æe biti nešto sužen. To znaju svi koji su veæ pokušavali saditi odreðene biljne vrste pa im nije polazilo za rukom. Za naše podneblje, gdje je klima prilièno blaga, a karbonata u tlu ima u suvišku, odabir æe pasti na vrste koje tu rastu od pamtivijeka. Neka to bude neka dobra sorta smokve, stolna maslina ili loza.

Za one koji vole eksperimentirati, i šljiva, breskva i nektarina bit æe dobar izbor. Badem je uvijek dobar izbor u našim krajevima, dok æe veæ zaboravljene nešpula i žižula biti pravo osvježenje. U unutrašnjosti Istre dobro æe roditi i dunja, što su znali još naši stari koji su èesto uzgajali kunje u svome dvorištu. I smokve su oduvijek bile prepoznatljiva voæka ovih krajeva. Rado se jela u svježem i suhom stanju, ali i spravljena kao smokvenjak (kolaè od smokava) ili u rakiji.

Pažljivo pri izboru podloge za cijepljenje

Što se jabuka, krušaka, šljiva i drugog nazoviobiènog voæa tièe, za ovo naše podneblje baš i nisu. Naime, vrlo se lako može desiti da biljka vrlo dobro krene, a da se nakon par godina, kad veæ pomislite da se lijepo primila, iznenada osuši. Takva je situacija najèešæa kod marelice, a nerijetko se isto dešava i trešnji. Ova posljednja može vrlo dobro rasti i ploditi ukoliko su zadovoljeni uvjeti za vodom u razdoblju intenzivnog rasta.

Vrlo je važno kod odabira voæne vrste voditi raèuna o podlozi na kojoj je plemka nacijepljena. U našem podneblju puno æe se bolje prilagoditi šljiva koja je cijepljena na sjemenjak ili armulin. Breskva i nektarina bolje æe se ponašati ako su cijepljene na vinogradarsku breskvu ili badem. Te su podloge puno otpornije na višak karbonata od drugih podloga.

Sadna jama - dovoljno duboka i široka

Kada ste odabrali voænu vrste i sortu u rasadniku, pobrinite se da je što kvalitetnije posadite. Po onoj narodnoj >kako æeš prontati postelju tako æeš i spati<, vrlo je važno obaviti kvalitetnu pripremu sadne jame u koju æete posaditi biljku. Neka rupa bude dovoljno duboka i široka, bez obzira što sadnica voæke ima mali korijen.

Dubina i širina sadne jame neka bude kao za manje stablo, minimalno 50 centimetara .

Nakon iskopa vratite jednu treæinu iskopane zemlje, dodajte lopatu-dvije prevrelog stajskog gnojiva i ponovo naspite zemlju. Na tako pripremljenu jamu postavite sadnicu voæke koju ste prethodno umoèili u žitku smjesu zemlje i gnoja pripremljenu u kanti.

Posaðenu voæku odmah zakolèite pomoæu debljeg kolca koji æe onemoguæiti pomicanje korjenovog sustava uslijed jaèeg vjetra. Kada ste sadnicu položili na dubinu ne veæu od cijepnog mjesta, pažljivo rupu napunite do vrha zemljom. Nježno nagazite oko sadnice, formirajte lijevak za zadržavanje vode i dobro zalijte.

Zalijevanje je obavezna mjera koju ne smijete ispustiti, èak i ako smatrate da je tlo vlažno ili èak blatno. Zalijevanje odmah po sadnji omoguæit æe kontakt korjenovog sustava sa zemljom i omoguæiti da zrak izaðe oko zone korijena. Tlo oko posaðene voæke prekrijte korom ili pokošenom travom radi èuvanja vlage. Ukoliko sadite više voæaka, vodite raèuna o njenom prirodnom izgledu, tj. o konaènoj velièini koju æe biljka imati.

Neka razmak sadnje u redu i izmeðu redova bude dovoljno velik da se biljka može nesmetano razvijati u buduænosti. Takoðer, neka biljka bude dovoljno odmaknuta (minimalno tri metra) od susjedne parcele. Odaberite odmah i uzgojni oblik koji æe najbolje odgovarati odreðenoj vrsti, kao i vašim zahtjevima. Neke vrste spontano u prirodi imaju odreðeni rast. Najbolje ga je takvim i zadržati.

Ukoliko ste limitirani prostorom ili drugim uvjetima (visina debla pogodna za branje, mehanizacija i sl.), odmalena formirajte voæku u željenom uzgojnom obliku. Badem i šljiva uglavnom zadržavaju piramidalan oblik, maslina se reže na tri osnovne grane, a slièno i breskva i nektarina. Uzgojni oblik vretenasti grm idealan je za male vrtove. U takvom se uzgojnom obliku voæke mogu uzgajati i u veæoj posudi na balkonu. Idealan je za breskve koje traže svakogodišnje orezivanje. Odstranite cvjetove po sadnji kako plodovi ne bi dodatno optereæivali tek posaðenu voæku jer je prioritet prve godine sadnje razvoj korijena.

Nakon sadnje sadnicu je potrebno prikratiti na metar visine. Na taj æemo naèin izazvati rast postranih mladica, od kojih æemo odabrati nekoliko dobro razvijenih i ostaviti ih na provodnici. Tada æemo provesti prorjeðivanje i uklanjanje svih izbojaka koji rastu u unutrašnjosti krošnje i okomito. Osnovna rezidba je gotovo obavezna svake godine pri uzgoju gotovo svih vrsta voæaka, a dobrodošao je i rez u zeleno, tj. tijekom vegetacije.

Toliko o odabiru, sadnji i uzgoju voæaka. Nije jednostavno, ali èovjeka veseli kada ubere plodove svoga rada direktno sa stabla u svome vrtu.
(Glas Istre),29.02.2008.

Jabuka pospješuje cvatnju lonèanica

Mnoge mlade lonèanice bolje rastu kad se pored njih stavi zrela jabuka i sve zajedno prekrije plastiènom vreæicom. Naime, plinovi koje ispušta kora zrele jabuke ubrzavaju rast biljke i stvaranje pupoljaka. Iz istog razloga se zrela jabuka kao ni kora ne bi trebale nalaziti pored vaze sa cvijeæem jer æe cvjetovi mnogo brze uvenuti.

OBNAVLJANJE ŽIVICE

Ukoliko vaša živica nije više u punoj formi, ako su joj donje grane ogoljene i sve je rjeða, svakako treba drastièno orezivanje kako bi ponovno potjerala mladice i vratila stari sjaj.
slika 1 - skratite vrh živice za 30 cm od željene visine, kao i jednu boènu stranu.
slika 2 - kada prva orezana strana regenerira, a porast postane snažan, vrijeme je da orežete i drugu stranu živice.
Nakon rezidbe, živicu prihranite, zalijte i malèirajte kako biste osigurali sigurno kretanje pomlatka.


POSADITE LUKOVICE I GOMOLJE
Travanj je mjesec sveopæe sadnje. Vrijeme da posadite dalije i gladiole. Što su u proljeæe narcise i zumbuli, to su ljeti gladiole. Izuzetno lijepo izgledaju zasaðene u skupinama od desetak biljaka. Izaberite u vrtu osunèano mjesto i na njemu napravite jarak dubine oko deset centimetara. Iskopani supstrat pomiješajte s kompostom kako biste biljkama osigurali dovoljno hraniva. Izaberite lukovice u najdražim bojama i posadite ih na dubinu od 10 cm pazeæi da pritom ostavite barem toliko mjesta i izmeðu lukovica. Biljke prekrijte zemljom i dobro zalijte. Imajte na umu da gladiole vole dosta vlage pa ih u nedostatku kiše redovito zalijevajte.
www.mojcvijet.hr

Radovi u vrtu – šišanje žive ograde

S lijepim vremenom i ekipa 'Nauèi po kuæi' izašla je van kako bi se pozabavila radovima oko kuæe. U vrtu je dosta posla, a jedan od najjednostavnijih je rezanje živice. Posao je to za koji nije potrebno previše iskustva, a rezultati su odmah vidljivi


Ipak, nisu sve živice jednake: neke rastu brzo pa ih treba rezati dva-tri puta godišnje, dok spororastuæe režemo samo jednom godišnje. Neke su rijetkih grana i lišæa, dok su druge bolje popunjene (gusto rasporeðenih grana i lišæa), neke imaju živopisne cvjetove i daju plodove - bobice. I živice, kao i ostalo grmlje i drveæe, dijele se na bjelogoricu i crnogoricu, pa neke odlièno izgledaju i zimi, u fazi mirovanja, dok druge zimi ogole...

Upravo zbog velikih razlika u izgledu, boji i naèinu održavanja, svatko može naæi živicu po svojoj mjeri. No nije svejedno ni koju živicu ste odabrali ako nemate veliko iskustvo u održavanju, jer ima i onih koje nije tako lako rezati, ponajviše zbog debljih ili bodljikavih grana. Najèešæa živica u našim krajevima, ujedno dosta dekorativna i jednostavna za održavanje, je ligustrum ili kalina.

Iako se živica može rezati i ruènim škarama, nije loše investirati u one motorne, jer takvi alati više nisu skupi, a s njima æete posao obaviti znatno brže. Ruène škare neka ostanu za 'završno šminkanje', odnosno popravljanje sitnih pogrešaka. Nema puno mudrosti kod rezanja živice: najprije skratite gornju površinu malo više od planiranog, pa sve pažljivo poravnajte (nemoguæe je iz prve odrezati sasvim ravno pa je to mudrije obaviti u dvije faze). Nakon gornje površine, odrežu se i boène grane, a i ovaj se posao lako procjenjuje odoka. Budete li pažljivo rezali i uz to stalno promatrali je li živica ravna, nema bojazni da æete jako pogriješiti! Uostalom, bude li živica pomalo neravna, uvijek to možete popraviti tako da je odrežete malo više nego što ste planirali.
tportal.hr , 14.04.2008.

ZELJASTE TRAJNICE STVORENE DA TRAJU I DAJU

Ukrasni ljepotani za dom i dušu

Zeljasto ukrasno bilje nije zahtjevno pri uzgoju, a njime se postiže veliki efekt. Ovo naše mediteransko podneblje obiluje njima, pa je stoga uzgoj u kultiviranoj sredini olakšan . Priuštite si pokoji sat rada tijekom rujna, pa æe vas ovo bilje višestruko nagraditi svojim izgledom, a i dobro æe vam doæi u održavanju vitke linije do hladnih zimskih dana
Piše Tatjana MANDIÆ BULIÆ

Što je zeljasto ukrasno bilje?

Pod zeljastim ukrasnim biljem razumijevamo skupinu bilja èija je osnova za raspoznavanje zeljasti nadzemni dio, za razliku od drvenastog kod grmova i stabala. Velièina je razlièita ovisno o njihovom životnom ciklusu pa ih možemo razvrstati u èetiri kategorije: jednogodišnje, dvogodišnje, trajnice i gomoljike.

Jednogodišnje žive maksimalno godinu dana tijekom koje cvjetaju i daju plod. Životni ciklus dvogodišnjih biljaka traje dvije godine. Krajem prve godine biljka daje cvijet i plod, a produžena cvatnja do kraja druge godine života omoguæuje stvaranje sjemena.

Život trajnica je više od dvije godine (neke žive 3-4 godine, a neke puno duže) i za to vrijeme kontinuirano cvjetaju i daju plod i sjeme. Unutar skupine trajnica razlikujemo gomoljike koje spremaju rezerve hrane za sljedeæu godinu u gomolje pod zemlju tijekom zime kada stabljika, lišæe i grane odumiru. Sljedeæeg proljeæa nadzemni dio se regenerira iz gomolja.

Ostale trajnice, za razliku od prethodnih, èuvaju život u nadzemnim dijelovima. Da bi se dobio maksimalni efekt na površinama, nerijetko se jednogodišnje vrste uzgajaju kao dvogodišnje i obrnuto. Za to postoje razlièiti razlozi - vrste porijeklom iz toplijih krajeva od naših ne podnose hladniji dio godine pa se vade i zamjenjuju prije no što bi smrzle, zatim vrsti koja se uzgaja puno godina na istom mjestu opada intenzitet cvatnje i sl. Mnoge od ovih vrsta sigurno veæ uzgajate u svojim vrtovima, ali do sada niste o njima razmišljali na ovaj naèin. Pa da se podsjetimo koje su to sve krasotice.


Ageratum sp., plava zvjezdica

Ageratum sp., plava zvjezdica - spada u trajnice, ali se redovito uzgaja kao jednogodišnja biljka. Izvrsna je za bordure i cvjetne skupine kada se traži kompaktnost. Cvjeta bijelim ili plavim cvjetovima od lipnja do prvih mrazova. Razmnožava se sjemenom u ožujku ili reznicama u kolovozu. Za ljepšu i bogatiju cvatnju potrebno je vršne izbojke pincirati (zalomiti vrh).


Alyssum sp., alisum

Alyssum sp., alisum - jednogodišnja je vrsta, idealna za kamenjare o kojima smo veæ govorili i druge sušne dijelove vrta. Obiluje bijelim ljetnim cvjetovima i mednim mirisom, u roza i lila boji koje je potrebno odrezati po cvatnji. Dobiva se iz sjemena u svibnju ili reznicama u lipnju. Voli sunèane pozicije.


Anemone sp., šumarica


cvate u jesen

Anemone sp., šumarica - vrlo je otporna trajnica, brojnih vrsta i varijanti. Cvjetovi su jednostavni ili dupli, razlièitih boja. Razlikujemo dvije skupine - one proljetne cvatnje, (zeljaste) i ljetno-jesenske (gomoljaste-rizomi). U proljeæe traži organsku gnojidbu. Mogu dati i zimsku cvatnju ako su zaštiæene od hladnoæe.



Aster sp. ili zvjezdan je takoðer rod s puno vrsta i kultivara. Izuzetno je otporan, a cvjeta tijekom rujna-listopada. Slièan je margareti sa žutim ili naranèastim okom u sredini. Razmnožava se reznicama u proljeæe. Uspijeva na raznim terenima, formirajuæi dekorativne grmiæe. Traži bogato zalijevanje za ljetnih mjeseci.



Begonia semperflorens, begonija

Begonia semperflorens, begonija - relativno je otporna vrsta, osjetljivog korijena. Cvatnja je prolongirana od poèetka ljeta do jeseni kada cvjeta bijelim, roza ili crvenim cvjetovima. Razmnožava se sjemenom u proljeæe ili reznicama u proljeæe ili ljeto. Za osiguranje bogate ljetne cvatnje potrebno je sjetvu obaviti u sijeènju na optimalnoj temperaturi od 16 stupnjeva Celzija.



Bergenia crassifolia, bergenija

Bergenia crassifolia, bergenija - evo jedne trajnice pogodne za sadnju na sjenovita i vlažna mjesta. Cvjeta zvonolikim roza cvjetovima, a ujesen listovi poprime dekorativnu crvenu boju. Postoje kultivari u bijelim i crvenim tonovima. Razmnožava se rizomima, poslije cvatnje, krajem ljeta i poèetkom jeseni.




Calendula officinalis, neven - jednogodišnja je otporna vrsta koju karakterizira bogata i produžena cvatnja od svibnja do listopada u raznim bojama cvijeta (žuta, bijela, naranèasta, krem...). Ovaj cvijet je odlièan za bordure, ali i za kamenjare, a o njegovim ljekovitim svojstvima smo veæ govorili.



Cineraria maritima, pepeljuga

Cineraria maritima, pepeljuga - jednogodišnja je ili dvogodišnja biljka, sivo-bijelo-srebrne boje lista i žutog cvijeta ljeti. Razmnožava se sjemenom tijekom veljaèe i ožujka kada se uzgaja kao jednogodišnja biljka, a tijekom svibnja i lipnja kad se uzgaja kao dvogodišnja. Odlièna je za bordure i kao kontrast u površini izmeðu drugih vrsta ljetnica i trajnica.



Impatiens sp., vodenica

Impatiens sp., vodenica - ima je brojnih boja cvijetova (roza, naranèasta, crvena, bijela, roza...). Prisutna je kao jednogodišnja i dvogodišnja biljka. Razmnožava se sjemenom u proljeæe (jednogodišnja) i vršnim reznicama od proljeæa do jeseni. Voli sunèane pozicije i puno vode. Za bujniji rast potrebno je zalamati vrhove.



Bellis perennis, tratinèica

Bellis perennis, tratinèica - trajnica je koja se èesto uzgaja kao dvogodišnja, ali i jednogodišnja vrsta. Ima ih velikih i duplih, malih i jednostavnih cvjetova. Najbolje ju je razmnožiti u proljeæe iz sjemena ili dijeljenjem jastuèiæa. Voli plodna tla, sunèane pozicije i polusjenu.




-P.Zonale
Pelargonium spp., pelargonije

Pelargonium spp. pelargonije - nama poznatije kao ðirani, su skupina trajnica prilagoðenih rastu i u posudama. Brojni kultivari imaju duple cvjetove, poluduple ili jednostruke raznih boja. Razmnožavanje je najuspješnije vršnim reznicama ljeti (P. Peltatum) dok se P. Zonale može, osim ljetnim reznicama, razmnožavati i u proljeæe. Može se uzgojiti i iz sjemena. Mlade biljèice je potrebno pincirati za bogatiji rast. Ne pretjerivati sa zalijevanjem.



Paeonia sp., božur

Paeonia sp., božur - jedna je od starih vrsta iz vrtova naših baka. U proljeæe novi nadzemni dijelovi izlaze iz gomolja i daju prekrasne velike cvjetove u svim bojama. Razmnožiti ga možete dijeljenjem gomolja krajem ljeta ili poèetkom proljeæa. Voli polusjenu i svježa tla. Zbog velike težine cvjetova potreban je potporanj. Redovito zalijevati!
Glas Istre