Yuku free message boards

U povodu obiljezavanja 15. godisnjice medjunarodnog priznanja Hrvatske, clanovi vlade demokratskog jedinstva, na celu sa tadasnjim premijerom Franjom Greguricem, posjetiti ce Vukovar!
Nakon posjeta gradskom poglavarstvu izaslanstvo ce poloziti vijence na Novom groblju.
Posjetiti ce mjesta masovnih zlocina u bivsem skladistu Veleprometa i Ovcari.---------------------------------------

Rijetki se danas sjecaju nacionalnog ponosa, odlucnosti i ogromnog veselja kada nas je medjunarodna zajednica priznala i primila kao samostalnu, neovisnu, slobodne volje, drzavu Hrvatsku!!!!

SLAVA IM!!!

Obljetnica: 15 godina nezavisnosti Hrvatske



Predsjednik Franjo Tuðman obeæao je uoèi Božiæa 1991. da æe rat prestati nakon Nove godine. A vrijeme se još uvijek provodilo u skloništima ili na bojištu. Sporazumi o prekidu sukoba bili su èesti, ali redovito su se kršili pa je malo tko povjerovao predsjednikovu obeæanju. No svima je upalo u oèi da se Tuðman taj put smiješio iako se od poèetka rata na njegovu licu nije moglo vidjeti veselje. U Sarajevu su 3. sijeènja ministar obrane Gojko Šušak i general Andrija Rašeta potpisali primirje. Premda se ono nikad nije posve poštovalo, jaèina ratnih operacija naglo je pala i više nije bilo osvajanja teritorija.
A potom, 15. veljaèe 1992. godine, strah od razaranja ustupio je mjesto spontanom veselju koje je preplavilo ulice...
Sve zemlje Europske zajednice priznale su Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu!
Za nezavisnost su se najviše zalagali njemaèki i austrijski diplomati Hans Dietrich Genscher i Alois Mock. Znaèajan obol dao je i papa Ivan Pavao II.
Njemaèka je prva, još 20. prosinca 1991., najavila da æe priznati Hrvatsku. I tako je pokrenula lavinu. Dan poslije priznale su je Švedska, Island, baltièke zemlje, Ukrajina i Slovenija. Sveta stolica to je uèinila 13. sijeènja, a dva dana potom, 15. veljaèe, veæina europskih zemalja: Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Grèka, Irska, Italija, Luksemburg, Maðarska, Malta, Nizozemska, Norveška, Njemaèka, Poljska, Portugal, San Marino, Španjolska, Švicarska, Velika Britanija te Kanada i Australija. Èeška i Slovaèka, Novi Zeland, Argentina, Èile i Urugvaj priznale su je 16. veljaèe, a 17. još Finska i Lihtenštajn. Tri velesile SAD, Rusija i Kina pridružile su se tom valu sa zadrškom - u travnju. Veæina je osjeæala da je Hrvatska dobila ono što joj pripada.
Povijest, ipak, time nije stala. Rat je trajao još tri i pol godine. Hrvatska je danas znatno drukèija zemlja no što je bila 1992. godine, politièki, ekonomski i tehnološki ukljuèena je u svjetske procese. Neka oèekivanja od priznanja samostalnosti su se ispunila, a neka nisu.
'Stavio sam leptir-mašnu za tu važnu prigodu



U to sam vrijeme bio jedini urednik 'Dnevnika’ koji je istovremeno bio i ratni reporter, tako da sam 15. 1. 1992. bio izmeðu zadarskoga i karlovaèkoga ratišta, prisjetio se Mladen Stubljar razdoblja kad je Hrvatska konaèno disala punim pluæima. To je bilo vrijeme velikih nadanja, kaže on te dodaje kako se u zraku veæ nekoliko dana prije osjeæalo da æe nas druge države priznati i samo se èekao taj presudan trenutak.
- Došao sam na posao, vidio da smo priznati i na brzinu napisao karticu teksta. Stavio sam leptir-mašnu koju inaèe nosim u iznimno važnim i sveèanim prilikama i time sam zapravo htio istaknuti posebnost trenutka. Proèitao sam ono što sam napisao. U prvi mah su izostale izjave politièara, koji su slavlje poèeli tek sljedeæega dana, tako da nismo imali nikakvih izjava - rekao je Mladen Stubljar, koji je veæ iduæi dan izvještavao sa zadarskoga ratišta.
- Svi su se nadali da æe priznanje naše samostalnosti i neovisnosti zaustaviti rat, no on je potrajao još tri duge godine, sve do 1995. - dodao je Stubljar.
Petnaest godina nakon priznanja jedan od najboljih ratnih reportera Hrvatske televizije radi poljoprivrednu emisiju na HTV-u. Kaže da se ratnih dana i poèetaka hrvatske samostalnosti prisjeæa s tugom.
- Prebacio sam se u posve drugi milje. Danas sam pomalo razoèaran jer sam vidio previše ljudi koji su idealistièki ginuli za svoju domovinu, a danas se opet ubijaju zbog nekakvih 'nouveau riche’, osoba koje bi po ne znam kojim kriterijima svima trebale biti uzor, a zapravo mi beskrajno idu na živce - završio je razgovor Mladen Stubljar.
Svi smo vidjeli samo bolju buduænost'


Novine su prije 15 godina objavile ankete s izjavama graðana. Što anketirani misle danas? Mihajlo Matokanoviæ (52) iz Uskoka 15. 1. 1992. bio je u Zagrebu.
- Bio sam na pogrebu prijatelju i suborcu koji je poginuo na ratištu. Mislio sam da rat neæe tako skoro završiti - rekao je Matokanoviæ dodajuæi da je nezadovoljan današnjim stanjem. Žarko Buljubašiæ iz Osijeka '92. je isto bio gardist i tada je rekao da treba protjerati èetnike, a zatim se baciti na obnovu zemlje.
- Danas sam razoèaran zbog prodaja za 1 kunu i nezaposlenosti mladih - kaže Buljubašiæ.
Zagrebaèki odvjetnik Josip Bukojeviæ (54) tada je rekao kako se nada da æe rat ubrzo završiti te da tadašnja Europska zajednica neæe dopustiti stradanja.
- Danas vidim da je to kao u braku, nakon prvog zanosa ostaje realnost, ali i ljubav - zakljuèio je Bukojeviæ. Domagoj Šepiæ (33) iz Splita nade polaže u turizam. U ovih 15 godina, dodaje, Hrvatska je trebala biti poput Italije.
Èavoglave su bile ratna himna



To je naša jedina politièka pjesma. Nastala je nekako prirodno za ono vrijeme, a inspiracija za tekst je proizašla iz ratne situacije i onoga što smo svi tada mislili, rekao je Davor Gobac, autor pjesme "Hrvatska mora pobijediti", koja je tih dana bila meðu najslušanijima na radio i TV postajama. Gobac se prisjetio da je to bilo vrijeme kad su se pisale jedino takve pjesme jer, kaže on, to je od svih autora zahtijevala situacija. Još jedna od najslušanijih pjesama bio je hit Jure Stubliæa "E, moj druže beogradski".
- Da mi je netko '92. rekao da ni nakon 15 godina Hrvatska neæe biti u Europskoj uniji, ja bih mu odgovorio da ništa ne razumije i da je totalna budala. Sad mi se èini da ja puno toga nisam razumio i nadam se da æe Hrvatska što prije postati u potpunosti pravna država - rekao je Jura.
Tih se dana s radijskih i televizijskih prijamnika èesto orio snažan glas Thompsona, koji je u maskirnoj uniformi pozivao na obranu Èavoglava i Domovine.
Vanna je s grupom ET molila za mir, a Hrvatski band aid podsjeæao je pjesmom “Moja domovina” na snagu i ljepotu napadnute zemlje. Tu su i još mnogi, mnogi drugi glazbenici koji su stihovima svojih budnica obilježili to vrijeme.

24 sata